Piše: Dragan Koprivica
U vremenu ozbiljnih terorističkih napada u svijetu, Crna Gora je opet, srećom, pokazala da je zemlja čuda. Jer, da se građani smiju i prave dobre šale oko navodnog terorističkog napada na državu od strane grupice zanatlija, od kojih je nekoliko čak odmah pušteno na slobodu (!), to je za rubriku “Vjerovali ili ne”. Čak bi se i Nušić osjetio ugroženim oko autorskih prava na svoju komediju “Sumnjivo lice”.
I stotine veselih komentara građana po portalima u Crnoj Gori oko izjava čelnika Vlade i tužilaštva da je država za dlaku pretekla, pokazuju koliko se ovaj narod sjajno brani smijehom i humorom od ispiranja mozgova. Upravo time je pokazana duhovna vitalnost ovog naroda, koji odbija matrice sjevernokorejskih scenarija.
Pritom su, u klasičnom stilu zamjene teza, dušebrižnici iz vlasti, koji, u stvari, jedini i terorišu pravnu državu Crnu Goru i njene građane, rodoljubivo stali u njenu odbranu. Uzgred bi odbranili i sva svoja nezakonito stečena bogatstva, milione i beneficije, ali nećemo o sitnicama...
Prema izmontiranoj psihozi u javnosti, ispalo je i da bi stotine pripadnika naših specijalnih jedinica pretrpjele paniku i duševne boli od šačice pojedinaca, a koji bi, po ocjeni građana, problem mogli napraviti jedino sami sebi.
Sve u svemu, toliko jeftina režija, i insceniranje državnog udara, ili akta terora, tako su diletantski organizovani, da autori scenarija iz režimskih krugova ni na Bjelopoljskom festivalu dramskih amatera ne bi dobili nijednu nagradu, a ne bi prošli čak ni festivalsku selekciju. Posebno zato što se čini da su školovani na stripovima “Alan Ford” i sličnoj stručnoj literaturi.
A i sami čelnici režima kod nas dugo su odbijali i da se oglase oko providno izmontiranog ataka na zemlju, u koji niko trezven ne vjeruje. Tim prije što oko tako ozbiljnih tema nije hitno ni zasjedala Vlada Crne Gore, iz koje tek naknadno stiže upozorenje da će pravna država učiniti sve u zaštitu nacionalnih interesa. Šlag na tortu predstavlja i stav iz Tužilaštva, da je informacija dobijena direktno od nadzemaljskih sila, to jest, „od Boga i talika junačkoga”, što u opticaj uvodi i gatanje u šolju, pasulj i slična tradicionalna ,,sredstva javnog informisanja’’. Zbog ovakvih izjava većina građana se smije, a neki se i krste.
Da se agresivni režimski krugovi prikažu kao žrtve stranih plaćenika, to na ovim prostorima i nije novo, ni originalno. Sjetimo se i kako su tokom sukoba Mila i Momira bili “ranjeni” neki branioci vlasti, a na kraju je ispalo da se radilo o petardama. No, iako je u pitanju ista matrica, u režimskim medijima prolazi i ono što nigdje moglo ne bi pri zdravoj pameti, pa režim i dalje tvrdoglavo ostaje na poziciji da je ne samo branio, nego i odbranio Crnu Goru od mrskih terorista.
A kako je odbranjena, najbolje govori izjava čelnika tužilaštva koji je potvrdio da se ne zna ni ko su političari iz Crne Gore, navodni pomagači terorista, i da je oružje, zaplijenjeno od njih (jedan od krunskih dokaza udara na Crnu Goru) brže- bolje uništeno!? I to, gle čuda, na nekoj neznanoj lokaciji između Srbije i Albanije!? A o tome nije čak obaviještena nijedna policija, niti služba iz okruženja. U drugoj izjavi, i to sa iste adrese (!) tvrdi se suprotno, da je oružje stiglo u Crnu Goru, i bilo spremno! A ako je tačna prva tvrdnja, da je oružje uništeno još na granici, to znači da su navodni teroristi krenuli da ruše svu Crnu Goru goloruki, bez oružja! Sve čudesa nad čudesima. A, u stvari, sve je mnogo jednostavnije.
Zašto su režimske vlasti digle prašinu oko navodno ubačene formacije iz Srbije, spotičući se pritom o suprotne izjave, nije teško odgonetnuti, i to zna sva Crna Gora. “Napad” na Crnu Goru bio je, svakako, plan B, koji se, srećom, nije desio: rezervno rješenje u slučaju da opozicija osvoji većinu mandata na izborima za Skupštinu, kad bi režim zbog gubljenja vlasti optužio opozicione lidere za saradnju sa stranim neprijateljem i “ubačenim elementima”. Preko izmontiranih optužbi, opoziciji bi bilo oduzeto pravo da formira vladu, uz hapšenja i zavođenje vanrednog stanja, naravno, “za spas zemlje”.
A ovako kako je ispalo, sve je pomalo kontraproduktivno, i dosta farsično. Jer režim već pritiska manjinske partije da zajedno formiraju parlamentarnu većinu, a u tom slučaju čitava režija oko ataka “terorista” na Crnu Goru postaje suvišna. Ali smo bar još jednom vidjeli kako u praksi izgleda manipulisanje masama, javnošću, režiranje onoga u šta niko ne vjeruje. A iz vlasti o tome govore uz namještene preozbiljne grimase, poigravajući se s narodom i javnim mnjenjem.
Eto kako izgleda politička virtuelna scena u Crnoj Gori, u kojoj ustoličene javne i tajne strukture nijesu voljne da prepuste vlast bilo kome, nezavisno od slobodne volje građana, izražene na izborima. Demokratskom frontu, koji je osvjetlao obraz hrabre i principijelne Crne Gore, ostaje da se i dalje bori za pravnu državu, i u tome sigurno neće posustati, zajedno sa drugim progresivnim partijama.